kosa zaključana u kutiju sa suprotrotnim oblikom glagola zivjeti
vrijeme tasto,s laznim hihotom
hihotom lazi
pogled izoblicen, sitnjicav a miris gladne ljubavi
koju trazim u smecu jede lik objesti
Io sono la principale cittŕ del tuo volto
Porta i capelli
dita delle tue mani
Pacifica scadenza del termine di una lunga notte d'amore
Affettuoso sguardo nel buio di un occhio morti
Il peggio che desideri
Nel mio agita misticismo
e la pietra sarebbe sentito cuore
Mi creda ... psssst
(Glavni sam grad tvoga lica
Luka tvoje kose
prsti tvojih ruku
Mirni izdah u noći ljubavne duge
Nježan pogled u mraku mrtvog oka
U tebi gori želja
U meni drhtaj mistike
i kameno bi se srce čulo
Vjeruj mi...
psssst)
Ostavljas trag napuklih misli, bojas ih plavetnilom uspomena
Ostaju rijeci, potpune besmislice
Pitao si me da li znam cuvati tajnu
sumnjivo sam klimnula glavom
Saptao si, saptao u nedogled
Zapala sam na tvojim slogovima
Probudila ti se u narucju
Ti me slusas kad spustim glas
kada decibeli jedva dostignu granicu cujnosti
Ti ne cujes deranje, ne cujes vrisak
Želim te, samo kao tračak tišine...
Pokrivam se preko glave
Ostavljam ti slicice dana i tragove na papiricima
Slatke, nježne, male, najmanje
Slušam tvoj zavodljivi smijeh
Cuje se mrak i miris ljubavi
Naci ces me, gade
Smijeh kroz duginu kuglu, fluorescentni smijeh
Utapam se i praznim bocama, ne vidim im kraj
Postaješ čudno biće, izobličene glave, tijela
Postaješ tvar, savršeno pitka
Nestajem u rupi, ostaje slomljena kost i kovanica od 10lipa,
jer toliko vrijediš
Egzotični sam otok kojim vlada kriza
Erupcija vulkana.
S kim želiš biti u trenutku Kraja Svijeta?
Miris tijela ljepljivog, senzualnog
Glas strasti i ispunjenost ljubavlju
Da, to je ljubav, u cijelost
Nekakva melankonična pjesma zviždi iz potpuno prašnjavog radija
Nekakve riječi čudesne, vijugave, zarazne, suzne
Nekakve riječi drugačije, privržene, poetične, tihe
Nekakve riječi tužne, nostalgične, onako savršeno nježne
Slušam je u mraku, u mirnoj noći kratkog vijeka
Slušam je u tmini, između mirnih, spokojnih zidova
Slušam je mirisnu i gladnu
SEMPRE TUA
Kažem ti da sam si super, sama sebi, ovakva bez mana i pravih vrlina, bez ideala i lažne skromnosti, bez savršenstva i nadolazeceg ludila koje me hvata za ruke poput žarko žute paranoje i halucinacija žarko žutog zmaja na zidu koji me guta u ništavilo osjaćaja i tupost, beskrajnu tupost, jebeno beskrajnu tupost gdje misli zalutaju u silovitim glavoboljama i vriskovima raznih glasova u glavi.
Miris djetinjastih usklika u noci prepune tuge i mislima dugih plavih kosa što držiš ih s leđa i govoriš riječima milim, potpuno nježnim,u nestajanju gromova i vriskova pobjedničnkih pogodaka jer ona i tako gubi svakom tvojom rijeci sve više, i ono što joj je ostalo, identitet, ono jedino što je onda još vrijedilo u njoj dok je imala svoje ime, veliko JA, koje je zamrlo u stihovima dragim, nepozvanim, onako grešnim, punim loše energije, s lažnom silom divljenja i beskonačnim uzdizanjem i hvalisanjem. Malo si zalutao kad si shvatio da ona nije jedinja koja klecavih koljena kleci i doziva tvoje ime u mrkloj noći bez mračnih snova,
Otvorio si vrata i prozore i primio mnoge i mnoge.
(Ti si im sve.)
(U noći glasnoj, naišla ti je Ona, sa velikim JA.)
U mirisu djetinjastih usklika u noci prepune irone i mislima tvoje plave kose koju ona cvrsto drži, dok si potpuno nemoćan i podređen
Jer ona ne govori nježno, ona ne odvraca zalutali osmijeh i pogled
Ona živi u drugom svijetu, ona sama i je taj svijet
(Ti si joj nitko, samo prazna ploča)
Noćas cu biti dama
Boginja strasti u rukama, krvavim, nesigurnim
Trenutak požude koji mistično pleše u glasu tvoje glave
Goruća misao, crvena i egzotična,
Padati ces i nizati poraze
Glumiti suze, i niske ponore
Voljeti ćeš sat moje kose, mojih dlanova, uzimanja
Noćas cemo biti zaruceni za pornografiju
Praviti cemo se da je to čista umjetnost
Biti će svršena gladna godina
Biti ćemo zajedno u mašti svršavanja
Otvorim oči, čudna svjetlost se probija
Strah me dana
Optimizam je nestao
Propali talent
Izblijedjele ambicije
Ubijen humor
Stalne kritike
Potopljene vrline
I čekaju, na mene…
Podočnjaci
Uplakane oči
Gomila šminke uz još jedno lažno veselje
Razbijeno ogledalo
Hrpa čikova u neuspjeloj potrazi za smirenim životom
Jednoličan ritam… Prazna soba… Hrpa zalutalih misli…
Osmijeh bez pokrića…
Gušim se u dimu jeftinih cigara, dok razmišljam o prolaznosti
Ponovno slijedi filozofiranje, onako iz navike
A glava boli, od svega
Prva pahulja snijega
Zimske radosti čekaju - ironično kažem, onako iz navike
Otvaram prozor
Bacam opušak
Hladno je, baš kao i ja
Nitko ne kuži
Ni on ne kuži
Pun mjesec
Olovni kapci
Posljednja suza
Oko mene hladne boje
U meni hladna krv
Di si Dušo?
Gdje te ovaj put odnio nemirni duh?
Možda opet sanjaš?
okus prevare i miris jeftinih laži
Njušim licemjernost i površnost odgovora
Daleko si od morala
Glumiš da si na balu pod maskama dvoličja
Ne prepoznaješ istinske vrijednosti
Kukavica si
Izbjegavaš pogled
Grizeš usne
Mumljaš da me voliš
Što je zapravo ljubav?
Možda to što ti je ponovno oprošteno...
- Predlažem remi, kažem nježno uz blagi osmijeh tek tako da se počnu nadzirati zubi
Ti si blag, počinješ se vrpoljiti po stolici i dlanovi ti postaju očito vlažni
Zbunjen si, potpuno izgubljen, i poziciono i mentalno
Usmjeriš pogled pun upitnika
Mene te je žao, želim te zaštititi od poraza,
pomalo glupo, zar ne?
Ma ti si sladak, još uvijek djetinjast, onako naivan...
Pubertetlija još, čak veća od mene.
Misliš da ti je najgore,
najteže,
teški depresivac...ma oladi...
Pružiš ruku,
Osjetiš se važan, po prvi puta
odlučno prihvatiš polovicu boda
Nabaciš osmijeh
ja uzvratim
Joj kako si sladak...
Energija me nosi
Pišem hijeroglifima
Samo meni prepoznatljivim
Ne osvrćem se
Tebe zaobilazim
Kopam rupu ranjivim rukama
Skrivajući se u platonskoj ljubavi
Ti si prazno biće
Ispijenog stava
Gadiš mii se u krvavoj noći
Sudnjeg dana
Ti si mit urote,
Dokaži mi grijeh
I odlazi, zauvijek
Prosuo si rijeci u visokom tonalitetu
Sam si ostao iznenađen
Ja pomalo preplašena
Malo vina
Malo suza
Uzdah
Pa još vina
Sažaljenje
Nježan dodir
Cijela boca
Krevet
Noć
Lijepo se pomiriti s tobom...
Pješčani sat
Blijedo lice
Nijemi pogled
Prostor mrkle tišine
Gledam i ja tebe
Pomalo stidljivo,
Plaho
Imamo vlastiti svijet
Stvoren iluzijom ideala,
No daleko smo mi od toga
Odrasti više
Zanemari poeziju
Iskljući bajke
Pogledaj fotografiju našeg smijeha
Zamrzni trenutak ljepote
Budi odlučan,
Hrabar,
Snažan,
Poseban...
Samo, primi me za ruku...
Gledam tv, palim cigaru
Gasiš svjetlo
Uzimaš me
(Nadmašio si moje najluđe snove
Poremetio s drhtajem prazninu
Razbacivao se riječima u sitnom satu prije zore
Zapalio cigaretu, snažno povukao dim
Rekao mi da me voliš
Zakolutala sam očima)
- Ti se ne znaš nositi s mnom,
prošlo mi je kroz misao
(Mislim da ga volim, zapravo, možda ipak ne.
Sutra ću ga vjerojatno voljeti, da to će se dogoditi sutra.
On je utihnuo, sklopio oci
i ujutro je bio moj)
Ostvaruješ stvoj stil, pomalo je klasičan
klasičan stav, klasičan upad, govor,hod,
ma sav si klasičan.
Tamo sjediš, piješ hladan pan i misliš da si super
onda staviš noge na stol, pa ih zapetljaš,
uzmeš novine, preletiš preko naslova i površno ih pročitaš.
Ostaviš me bez riječi, znaš da volim sirovene,
muškarce odvaljene od kamena koji jedva da se znaju potpisati,
mišičave kavalire sa snažnim i toplim zagrljajem.
Znaš da volim kad samo sjediš i gledaš mi u dupe dok se muvam po stanu.
Da znaš, ti jesi super. Budiš se rano, radiš, dolaziš umoran doma, placaš račune, kuhaš, pereš, a ja, ja se samo izležavam.
Lijep je život, lijep si i ti.
Biti ću snježna pahulja na vrucem kamenu
Topit cu se polako, pomalo svjetlucati u tvome oku
Spavat ću kao odrastao čovjek, buditi se kao dijete
Preplavit ću te igrom, šaputavim smijehom
Pomicat ćemo se poput pijuna
sjajiti nježno, lažno, poput krivotvorenih slika
Potpuno si slab, pred predajom
pružiti ćeš ruku i sjetiti se da sam ja ipak samo
snježna pahulja na vrućem kamenu,
nestajem
Nestajem u tragovima šutnje i mislima nevere
Posustajem u govoru bohemskog iživljavanja
Mirno, bezidejno ležanje i zaklinjanje u bolje sutra
Stih po stih i tišina prestaje
U magli bezvrijednih ljudi, sasvim nebitnih stvari
u vremenu izmišljenih ideala i niske emocionalne inteligencije
U veceri mirisnoj i slijepoj
Mirno, bezidejno ležim
Dopire Film :"Mi nismo sami!"
Zaista nismo?
< | listopad, 2009 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
U snenoj duši
grom se skriva
pušam suzu
nježnu, tužnu
U mračnoj sobi
šapat gori
tvoji i moji
poljupci se nižu
Ja nisam tvoj feniks
tvoja zlatna nit do uspjeha
ja se ponovno ne rađam
ne zaboravljam
ne opraštam
ne...
pogled koji probija i lijeci
davna vremena koje nije prekrio tepih
misaono razdoblje u kojem se gubi svaki glas
prenesena preko praga s neuzvracenom ljubavi
gledam
vidim
tebe nema